beats by dre cheap

"Silviji"

Silvijo,da l' se jos sjecas
Onog vremena svog smrtnog zivota,
Kad ljepota blistase
U ocima ti nasmijanim i nemirnim,
A ti si radosna i zamisljena
Na prag mladosti ulazila?

Odzvanjahu mirne sobe
I puti okolo
Od tvoga vjecitog pjeva,
Tada,kad zenskim radom zabavljena
Sjedila si,vrlo sretna
Zbog lijepe buducnosti,koju si sanjala.
Maj mirisan bjese:i ti si obicno
Tako dane provodila.

A ja,draga,ucenje
Ostavljajuc ponekad i papire
Nad kojima se znojih i gdje mladu dob sam
Trosio i sebe dio najbolji,
S balkona ocinskoga doma
Pruzao sam uho zvuku tvoga glasa.
I brzom kretu ruke,
Sto znamornim je prelazila platnom.
Promatrah nebo vedro,
Zlatne pute i basce,
Tamo preko more daleko,ovdje brdo.
Jezik smrtni ne moze rec'
Sto osjecah u grudima.

Kakve ugodne misli,
Kakve nade,kakva sreca,Silvijo moja!
Kakvim se tad pricinjahu
Zivot ljudski i sudba!
Kad pomislim na toliku nadu,
Steze me neko cuvstvo
Ostro i bezutjesno.
Nesreca moja ponovo me boli.
O prirodo,o prirodo,
Zasto poslije ne vracas
Ono sto onda obecavas?Cemu tol'ko
Sinove svoje varas?

Ti prije neg je zima osusila trave,
Od boljke skrite grizena i svladana.
Klonu,njezna i krhka.I ne ugleda
Cvijet godina svojih;
Nije ti srce blazila,
Cas njezna pohvala tvojoj crnoj kosi
Cas pogledima zaljubljenim i stidljivim,
Nit druzice s tobom u dne svecane
O ljubavi govorile.

I moja slatka nada.
Uskoro zginu:godinama mojim
Takodjer udes skrati
Mladost.Ah,kako li si,
Kako si nestala,
Druzice draga moje mlade dobi,
Moja oplakana nado!

Zar je ovo onaj svijet?zar to su
Radost,ljubav djela dogadjaji,
O kojima toliko razgovarasmo?
Je li ovo sudbina ljudskih stvorova?
Kad javila se istina,
Ti pade,jadnice:i rukom si
Hladnu smrt i jednu golu grobnicu
Iz daleka pokazivala.

      Giacomo Leopardi

Poezija
http://lilit.blogger.ba
21/05/2011 20:18