Poezija

Dobrodošli na moj blog

10.05.2011.

"Pjesma o iskonu"

Ni bitka ni nebitka nije bilo tada,
ni zracnog prostora ni neba nad njim.
Sto se skrivalo?Gdje?
U cijem okrilju?
Sto bjese to beskrajno bezdno voda?

Ni besmrtnosti ni smrti nije bilo tada.
Ni traga nije bilo danu ni noci.
Po svom zakonu disalo Jedno,bez titranja vjetra,
a van tog nije bilo nicega drugog ni daljnjeg.

U pocetki bjese tama zavita u tamu
i u svemu je bio nespoznatljiv tok.
Zivotom mocno,uvito u prazninu,
jedno se porodi snagom zarke teznje.

Ljubavna ceznja obuze ga prvo,
a to je bio zametak prve misli.
Pronicuc srce mislju,mudraci su nasli tu vezu
sto bitak s nebitkom spaja.

Nit vodilju su tako napeli poprijeko.
Sta je tad bilo gore,a sta dolje?
Oploditelji su bili i snage bujanja.
Dolje je bio poriv,a gore obdarenje.

No,tko to sigurno zna,objaviti tko nam to moze?
Otkud su nastali oni,otkud je doslo stvorenje?
Bogovi su kasnije dosli,po stvaranju svijeta.
Pa tko onda da zna,iz cega je to poteklo?

Iz cega se je razvilo stvorenje,
je li to djelo Njegovo ili nije,
Onoga sto nad svemirom bdije u najvisem nebu?
On sam to zna,a mozda ne zna ni on.

09.05.2011.

Iz Gradinara

Tuzne su ispitivacke oci tvoje.One ne bi da smisao moj
dokuce kao sto bi mesec da izmeni more.
Razotkrio sam zivot pred tvojim ocima s kraja na kraj,
i nista ne ostade ni skriveno ni presvuceno.
I upravo me zato ne poznajes.
Da je to barem dragulj,mogao bi ga zdrobiti u stotinu komadica
i nanizati ih u ogrlicu da ti je na vrat stavim.
Da je to barem cvet,okrugao,sitan i ljubak,otkinuo bih ga
sa stabljike da ti ga u kosu zataknem.
Ali,to je srce,ljubljena moja.Gdje li su njegovi zali i dno njegovo?
Ti ne poznajes granice ovom kraljevstvu,pa ipak si kraljica njegova.
Da dodje samo casak radosti,on bi se u lagani osmeh
rascvao,i ti bi ga zacas mogla vidjeti i procitati.
Da bude samo bol,razlila bi se u bistrim suzama,
pa bi se u njima i bez reci odrazila jutarnja tajna.
Ali,to je ljubav,ljubljena moja.
Njena je radost i njena bol bezgranicna,i beskrajna je
oskudica njena i njeno bogastvo.
Blizu ti je kao i sam zivot,ali je nikada ne mozes
sasvim upoznati.

Gradinar,33.pevanje
 Volim te,dragane,oprosti mi ljubav moju.
Uhvacena sam kao ptica koja je zalutala.
Otkako se potreslo,srce moje izgubilo je svoj veo i ogolelo.Pokrij ga svojim sazaljenjem,dragane,
i oprosti mi moju ljubav.

Ako me ne mozes voleti,dragane,oprosti mi moj bol.
Ne gledaj me prezrivo iz daljine.
Povuci cu se u svoj kut i sedeti u mraku.
Obema rukama pokricu svoju golu sramotu.
Odvrati svoje lice od mene,dragane,i oprosti mi moj bol.

Ako me volis,dragane,oprosti mi radost moju.
Ako moje srce ponese bujica srece,ne smej se mom opasnom zanosu.
Ako sedim na svome prestolu i nad tobom tiranijom ljubavi svoje,ako ti kao Boginja poklonim
svoju milost,ponesi oholost moju,dragane,i oprosti mi moju radost.  
              
                           Rabindrant Tagore
   

08.05.2011.

"Balada iz predgradja"

...I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkasto zuta
Na debelo blato kraj staroga plota
I dvije,tri cigle na putu.

I uvijek ista sirotinja udje
U njezinu svjetlost iz mraka,
I s licem na kojem su obicno brige
Predje je u par koraka.

I jedne veceri nekoga nema,
A mor'o bi proc;
I lampa gori,
I gori u magli,
I vec je noc.

I nema ga sutra,ni prekosutra ne,
I vele da bolestan lezi,
I nema ga mjesec,
I nema ga dva,
I zima je vec,
I snijezi...

A prolaze kao i dosada ljudi
I maj vec mirise
A njega nema,i nema,i nema.
I nema ga vise.

I lije na uglu petrolejska lampa
Svjetlost crvenkastozuta
Na debelo blato kraj starog plota
I dvije,tri cigle pokraj puta.

      Dobrica Cesaric

08.05.2011.

"Odsutnost"

Od tebe moje tijelo kap po kap odlazi,
moje lice odlazu u gluhome ulju;
moje ruke u rastopljenoj zivi,
moje noge u dva prasnjava vremena.

Sve odlazi od tebe,sve od nas odlazi.

Odlazi moj glas koji te pretvarao
u zvono,gluho za svakog,osim za nas.
Odlaze moji pokreti sto su se upredali
pred tvojim ocima kao tkalacki cunak.
Odlazi moj pogled,koji je nemocan
kada te gleda,brijest i smreka.

Odlazi od tebe sa samim mojim dahom,
kao vlaga isparavam se iz svoga tijela.
Odlazim od tebe s budnoscu i sa snom.
U tvom vjernom sjacanju vec se brisem
i u tvojoj uspomeni vec sam kao oni
sto se ne rodise u poljima i dubravama.

Da sam krv,kolala bih u dlanovima
tvog rada,u tvojim ustima od mosta.
Da sam tvoja utroba,izgorjela bih
u tvojim koracima,koje vise ne cujem,
u tvojoj strasti,koja prolama noc kao mahnitost osamljenog mora.

Sve od nas odlazi,sve od nas odlazi.

     Gabriela Mistral

07.05.2011.

"Barbara"

Seti se Barbara,bez prestanka je kisilo
nad Brestom toga dana,a ti si hodala nasmejana,
pokisla,radosna,ocarana,pod kisom
Seti se Barbara,bez prestanka je kisilo nad Brestom
a ja sam te sreo u ulici Sijama
smesila si se,i ja sam se smesio
ti koju nisam poznavao,
ti koja me nisi poznavala
seti se

seti se toga dana
ne zaboravi

neki covek je stajao u tremu i
viknuo tvoje ime,Barbara
a ti si po kisi k njemu potrcala
radosna,prokisla,ocarana
u njegov zagrljaj pala

Seti se toga Barbara
i ne ljuti se sto ti govorim Ti
ja kazem Ti svima koje volim
cak i onima koje sam jednom video
ja kazem Ti onima koji se vole
cak i onima koje nisam upoznao.

Seti se Barbara i ne zaboravi
tu kisu mudru i sretnu,na svom licu sretnom
nad ovim gradom sretnim
tu kisu iznad mora i iznad arsenala
tu kisu sto je pala na brod iz Cezana

Oh Barbara rat je svinjarija velika i sta je sa tobom sada
pod kisom kanonada ognja,krvi i celika

A onaj koji te je grlio,zaljubljeno
je li umro,
nestao,
ili je jos uvek ziv...

Oh Barbara
bez prestanka kisi nad Brestom
jednako kao i tada

Ali to nije isto,i sve je sruseno
to su porotne kise,strasne i neutesne
to nije oluja vise od ognja,krvi i celika
to su naprosto oblaci
kao sto pseta crkavaju
kao pseta sto nestaju u mlazu vode
nad Brestom
da trunu negdje daleko,daleko od Bresta
od koga nista ostalo nije.

06.05.2011.

"Tumacenje ljubavi"

Postoji mjesto gdje ljubav pocinje
i mjesto gdje ljubav prestaje.

Postoji dodir dvije ruke
koji se opire svim recima.

Postoji pogled sto bukti kao veliko
vitlajemsko ognjiste
ili malena acetilenska lampa zelenog sjaja.

Postoji jednostavna i bezbrizna tepanja
cudesna kao velika okuka Misisipija.

Ruke,oci,tepanja
pomocu njih se ljubav bori i gradi,
Postoje cipele koje ljubav nosi
i njen je dolazak tajna...

Postoji upozorenje koje ljubav salje
i cijena njegova zna se tek mnogo kasnije.
Postoje tumacenja ljubavi na svim jezicima
i nije nadjeno nijedno mudrije od ovog:

Postoji mjesto gdje ljubav pocinje i
mjesto gdje ljubav prestaje-a ljubav ne trazi
nista.
   
      Carl Sandberg

06.05.2011.

"Iskrena pesma"

O sklopi usne,ne govori,cuti
Ostavi misli nek' se bujno roje,
I rec nek'  tvoja nicim ne pomuti
Bezimeno silne osjecaje moje.

Cuti,i pusti da se zile moje
Zadrekcu novim zanosnim zivotom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje,
Pod velicanstvom prirode! A po tom,

Kad prodje sve,i malaksalo telo
Ponovo padne u obicnu camu,
I zivot nov,i nadahnuce celo,
Necujno,tiho,potone u tamu-

Ja cu ti draga,opet reci tada
Otuznu pesmu o ljubavi,i kako
Ceznem i stradam i ljubim te,mada
U tom trenutku ne osjecam tako...

A ti ces,bedna zeno,kao vazda,
Slusati rado ove reci lazne:
I zahvalices bogu sto te sazda,
I oci ce ti biti suzom vlazne.

I gledajuci,vrh zaspalih njiva,
Kako se spusta nema polutama,
Ti neces znati sta u meni biva-
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe,kad me
Obuzme celom silom koju ima,
I svaki zivac rastrese i nadme,
I osjecaj navale k"o plima!

Za taj trenutak zivota i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja!
Al' ne volim te,ne volim te,draga!

I zato cu ti uvek reci:Cuti!
Ostavi dusu,nek' spokojno sniva-
Dok kraj nas lisce na drvetu zuti,
I tama pada vrh zaspalih njiva.

     Milan Rakic

05.05.2011.

"Opomena"

Cuj,reci cu ti svoju tajnu:
Ne ostavljaj me nikada samu kada neko svira.
Mogu mi se uciniti duboke i meke
oci neke,sasvim obicne.
Moze mi se uciniti da tonem u zvuke,
pa cu ruke svakome pruziti.
Moze mi se uciniti lepo i lako
voleti kratko,za jedan dan.
Ili mogu kom reci o tome casu cudesno sjajnu,
predragu mi tajnu:koliko te volim.
O,ne ostavljaj me nikada samu
kad neko svira.
Ucinice mi se:negde u sumi
ponovo sve moje suze teku
kroz samonikle neke cesme.
Ucinice mi se:crni leptir jedan
po teskoj vodi krilom sara
sto nekad neko reci mi ne sme.
Ucinice mi se:negdje kroz tamu
neko peva i gorkim cvetom
u neprebolnu ranu srca dira.
O,ne ostavljaj me nikada samu,
nikada samu,
kad neko svira.

   Desanka Maksimovic

05.05.2011.

"Ko je ljubio taj ne ljubi vise"

Ti me ne volis i ne zelis,zar
lep nisam nimalo,mala?
Ne gledajuci,od strasti uz zar
na rame mi je tvoja ruka pala.

Sa kezenjem,mlada,osjecajnim
ja s tobom nisam ni nezan ni zao.
Koliko si ih milovala sjajnih?
Ko ti je sve dosad ruke,usne dao?

Znam,oni su prosli kao sanke,mila,
ne dodirnuvsi tvoj oganj u snima,
na kolenima mnogima si bila,
a sada,evo,sedis na mojima.

Neka ti oci trepavica rubi,
neka ti u misli dodje neko drugi.
Ta i ja te bas jako ne ljubim
tonuc u nesto drago i daleko.

Ovu vatru sudbinom ocajno
ne zovi,veza lakoumna to je.
Kao sto smo se susreli slucajno
rastacemo se uz smesak nas dvoje.

Svojim putem otici ces u smiraj
da prokockas dane i plac novi.
Neljubljene samo ti ne diraj,
negorene nikako ne zovi.

U corsokaku s drugim ces se naci,
o ljubavi brbljajuc bez svesti.
Tad cu mozda u setnju izaci
i sa tobom ponovo se sresti.

Blize pleca okrenuvsi drugom
i malo se pognuv ne misleci.
"Dobro vece",reci ces mi s tugom.
"Dobro vece,mis"i ja cu reci.

I nista nece dusu da zanjise.
Nit u drhtanje moze da se svali,
Ko je ljubio,taj ne ljubi vise.
Izgorelog niko ne zapali.

    Sergej Jesenjin

05.05.2011.

"Ti koja imas ruke nevinije od mojih"

Ti koja imas ruke nevinije od mojih
i koja si mudra kao bezbriznost.
Ti koja umijes s njegova cela citati
bolje od mene njegovu samocu,
i koja otklanjas spore sjenke
kolebanja s njegova lica
kao sto proljetni vjetar otklanja
sjene oblaka koje plove nad brijegom.

Ako tvoj zagrljaj hrabri srce
i tvoja bedra zaustavljaju bol,
ako je tvoje ime pocinak
njegovim mislima,i tvoje grlo
hladovina njegovu lezaju
i noc tvojega glasa vocnjak
jos nedodirnut olujama.

Onda ostani pokraj njega
i budi poboznija od sviju
koje su ga ljubile prije tebe.
Boj se jeka sto se priblizuju
neduznim posteljama ljubavi.
I blaga budi njegovu snu,
pod nevidljivom planinom
na rubu mora koje huci.

Seci njegovim zalom.Neka te susrecu
ozaloscene pliskavice.
Tumaraj njegovom sumom.Prijazni gusteri
nece ti uciniti zla.
I zedne zmije koje ja ukrotih
pred tobom biti ce ponizne.

Neka ti pjevaju ptice koje ja ogrijah
u nocima ostrih mrazova.
Neka te miluje djecak kojega zastitih
od uhoda na pustom drumu.
Neka ti mirise cvijece koje ja zalivah
svojim suzama.

Ja ne docekah najljepse doba
njegove muskosti.Njegovu plodnost
ne primih u svoja njedra
koja su pustosili pogledi
gonica stoke na sajmovima
i pohlepnih razbojnika.

Ja necu nikada voditi za ruku
njegovu djecu.I price
koje za njih davno pripremih
mozda cu ispricati placuci
malim ubogim medvjedima
ostavljenoj crnoj sumi.

Ti koja imas ruke nevinije od mojih,
budi blaga njegovu snu
koji je ostao bezazlen.
Ali mi dopusti da vidim
njegovo lice dok na njega budu
silazile nepoznate godine.

I reci mi katkad nesto o njemu,
da ne moram pitati strance
koji mi se cude,i susjede
koji zale moju strpljivost.

Ti koja imas ruke nevinije od mojih,
ostani kraj njegova uzglavlja
i budi blaga njegovu snu!

Vesna Parun



Noviji postovi |

<< 05/2021 >>
nedponutosricetpetsub
01
02030405060708
09101112131415
16171819202122
23242526272829
3031


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
163441

Powered by Blogger.ba