Poezija

Dobrodošli na moj blog

09.04.2021.

Bukovski, Č.

Postoji samoća na ovom svijetu tako golema da je čitaš u sporim kretanjima kazaljke zidnog sata. I ljudi tako umorni i osakaćeni ljubavlju ili neljubavlju. Ljudi naprosto nisu dobri jedni prema drugima jedan na jedan. Bogati nisu dobri prema bogatima siromašni nisu dobri prema siromašnima. Strahujemo. Naš obrazovni sistem nas uči da svi možemo postati guzati dobitnici, a ništa nam ne govori o samoubistvima i o onim odajama dna ili o užasu pojedinca koji negdje drhti sa svojom mukom dok operisan od riječi i dodira zalijeva neki cvijet. Ljudi nisu dobri jedni prema drugima. Ljudi nisu dobri jedni prema drugima. Ljudi nisu dobri jedni prema drugima. Pretpostavljam da to nikada neće ni biti. Od njih to i ne tražim. A ponekad ipak mislim o tome . U međuvremenu.

20.03.2021.

" Niko te ne može spasiti osim tebe"

Niko te ne može spasiti osim tebe. Naći ćeš se ponovo i ponovo u gotovo nemogućim situacijama. Oni će pokušati ponovo i ponovo pod izgovorima, pod maskama i silom da te natjeraju da podlegneš, odustaneš i/ili tiho umreš iznutra. Niko te ne može spasiti osim tebe i biće dovoljno lako da ne uspiješ tako lako ali nemoj, nemoj, nemoj. Samo ih posmatraj. Slušaj ih. Zar želiš to da budeš? Bezličan, bezdušan, bezosjećajan stvor? zar hoćeš da doživiš smrt prije smrti? Niko te ne može spasiti osim tebe ti si biće vrijedno spasa. To je rat koji nije lako dobiti ali ako je išta vrijedno pobjede onda je to ovo. Razmisli o tome. Razmisli o spasavanju sebe. Tvog duhovnog sebe. Tvog hrabrog sebe. Tvog pjevajućeg magičnog sebe i Tvog prelijepog sebe. Spasi ga. Ne priključuj se mrtvima u duši. Održavaj sebe humorom i skladom i na kraju ako je neophodno uloži i cijelog sebe u tu borbu, bez obzira na izglede, bez obzira na cijenu. Samo ti možeš da spasiš sebe. Učini to! Učini! I tada ćeš tačno znati o čemu govorim. Čarls Bukovski

21.09.2011.

*Samo je san stvarnost*

Samo je san stvarnost
Tu nema ni jucer,ni danas,ni sutra...
Preostaje samo nada i ocekivanje.

Zbivanja su u masti,a misli su snovi o snovima.
Povjest je niz halucinacija,covjecanstvo zivi u
opsjenama,
a pogiba sa lazi na usnama.

Kada umrem,htio bih da moje ime pripadne ne jednoj ulici
ni nekoj zvijezdi,no radije jednoj lijepoj,velikoj,mirisljavoj
ruzi.
Za mnom da zaplacu Marije,ali samo lijepe...
I da se skupe esencije proliju u ljubavno izgaranje nad
lomacom tijela.
Da smrt moja ne dosavsi  prerano ni prekasno bude motiv
za dublju,svecanu muziku energije
koja prociscuje.Jer patnja mora da je zasluzila jednu
vjecitu ljepotu.
I sve ove rijeci jednom nasumce bacene u vjetar,da se
vrate drugi put,s dubljim i stalnijim zvukom i ciscim
znacenjem,
da se dogodi saznanje proljeca.
    
             Tin Uljevic

21.06.2011.

"Svidjas mi se kada sutis"...

Svidjas mi se kad sutis jer si kao osutna,
i cujes me izdaleka i glas moj ne dodiruje te.
Cini mi se kao da su ti letjele oci
i cini se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.
Kako su stvari ispunjene dusom mojom
izranjas iz stvari,ispunjena dusom mojom.
Leptirice sna,dusi mojoj si slicna,
i slicna si reci melankonija.
Svidjas mi se kada sutis i kad si kao udaljena.
I kada kao da se zalis,leptiricu u gurkanju.
I cujem me izdaleka,i glas moj ne dostize te:
Pusti me da sutim sa mucanjem tvojim.
Pusti me da govorim takodje sa tvojom sutnjom
jasnom kao sveca jedna,prostom kao jedan prsten
kao noc si,sutljiva,zvezdana.
Sutnja tvoja je zvezdana,tako daleka i jednostavna.
Svidjas mi se kad sutis jer si kao odsutna.
Udaljena i bolna kao da si umrla.
Jedna rec tada,osmeh dovoljan je jadan.
I veseo sam,veseo,sto nije tacno.
               
                 Pablo Neruda

21.05.2011.

"Samom sebi"

Sad ces mirovati zauvijek,
Umorno moje srce.Nestade posljednje varke,
Koju sam smatrao vjecnom.Nestade.Osjecam jasno
Da se ugasila ne samo nada,
Nego i zelja za varkama dragim.
Pocivaj zauvijek.Dosta si dugo
Kucalo.Nema stavri,koja vrijedi
Drhtaja tvojih,nit je dostojna
Uzdaha zemalja,Dosadan je zivot
I gorak,nista drugo;svijet je blato.
Umiri se vec jednom.Nek te ocaj
Obuzme poslednji put.Ne dade ljudskom rodu
Sudbina drugo do smrti.Prezri vec jednom
Sebe,prirodu,gadnu
Silu,sto sakrita vlada svemu na stetu,
I neizmjerno nistavilo svega.

     Giacomo Leopardi

21.05.2011.

"Silviji"

Silvijo,da l' se jos sjecas
Onog vremena svog smrtnog zivota,
Kad ljepota blistase
U ocima ti nasmijanim i nemirnim,
A ti si radosna i zamisljena
Na prag mladosti ulazila?

Odzvanjahu mirne sobe
I puti okolo
Od tvoga vjecitog pjeva,
Tada,kad zenskim radom zabavljena
Sjedila si,vrlo sretna
Zbog lijepe buducnosti,koju si sanjala.
Maj mirisan bjese:i ti si obicno
Tako dane provodila.

A ja,draga,ucenje
Ostavljajuc ponekad i papire
Nad kojima se znojih i gdje mladu dob sam
Trosio i sebe dio najbolji,
S balkona ocinskoga doma
Pruzao sam uho zvuku tvoga glasa.
I brzom kretu ruke,
Sto znamornim je prelazila platnom.
Promatrah nebo vedro,
Zlatne pute i basce,
Tamo preko more daleko,ovdje brdo.
Jezik smrtni ne moze rec'
Sto osjecah u grudima.

Kakve ugodne misli,
Kakve nade,kakva sreca,Silvijo moja!
Kakvim se tad pricinjahu
Zivot ljudski i sudba!
Kad pomislim na toliku nadu,
Steze me neko cuvstvo
Ostro i bezutjesno.
Nesreca moja ponovo me boli.
O prirodo,o prirodo,
Zasto poslije ne vracas
Ono sto onda obecavas?Cemu tol'ko
Sinove svoje varas?

Ti prije neg je zima osusila trave,
Od boljke skrite grizena i svladana.
Klonu,njezna i krhka.I ne ugleda
Cvijet godina svojih;
Nije ti srce blazila,
Cas njezna pohvala tvojoj crnoj kosi
Cas pogledima zaljubljenim i stidljivim,
Nit druzice s tobom u dne svecane
O ljubavi govorile.

I moja slatka nada.
Uskoro zginu:godinama mojim
Takodjer udes skrati
Mladost.Ah,kako li si,
Kako si nestala,
Druzice draga moje mlade dobi,
Moja oplakana nado!

Zar je ovo onaj svijet?zar to su
Radost,ljubav djela dogadjaji,
O kojima toliko razgovarasmo?
Je li ovo sudbina ljudskih stvorova?
Kad javila se istina,
Ti pade,jadnice:i rukom si
Hladnu smrt i jednu golu grobnicu
Iz daleka pokazivala.

      Giacomo Leopardi

14.05.2011.

"Strepnja"

Ne,nemoj mi prici!Hocu izdaleka
da volim i zelim oka tvoja dva.
Jer sreca je lepa samo dok se ceka,
dok od sebe sama nagovestaj da.

Ne,nemoj mi prici!Ima vise drazi
ova slatka strepnja,cekanje i stra'.
Sve je mnogo lepse donde dok se trazi,
o cemu se samo tek po slutnji zna.

Ne,nemoj mi prici!Nasto to,i cemu?
Izdaleka samo sve k'o zvezda sja;
izdaleka samo divimo se svemu.
Ne,nek mi ne pridju oka tvoja dva.
           Desanka Maksimovic

13.05.2011.

"Jedna suza"

Ponoc je.Lezim,a sve mislim na te-
U tvojoj basti ja te vidjeh juce,
Gdje beres krupne raspukle granate.

Mila ko zlatno nebo poslije tuce,
U tihom hladu stare kruske one,
Sjede ti djeca i zadacu uce.

Nad sedrvanom leptiri se gone
I sjajne kapi,sa bezbroj rubina,
Rasipaju se,dok polako tone

Jesenje sunce...I ko sa visina
Olovni oblak,po dusi mi pade
Najcrnji pokrov bola i gorcina.

I kobna miso moriti me stade:
Sto moja nisi,i sto smiraj dana
Ne nosi meni zvijezde,no jade?

Sto moje baste ostase bez grana
I slatka ploda,sto radja i zrije
Na vatri srca?...Gdje su jorgovana

Vijenci plavi?...Gdi je kletva,gdi je?...
Vaj vjetar huji...a ja mislim na te,
I sve gledam,kroz suzu sto lije,

Gdje beres slatke,raspukle granate.

11.05.2011.

"Zrele sljive"

Pada kisa zrelih sljiva,
Jos ih samo sedam zrije,
Da ljubavnik lijepi dodje
Po me,dok jos vrijeme mi je!

I padaju zrele sljive,
Jos su samo tri na grani.
Da ljubavnik lijepi dodje
Dok jos ima vremena mi!

Ah padaju zrele sljive,
U kosaru cu ih spremit.
Nek ljubavnik lijepi dodje!
Njegovo ime recite mi!

     Si-King

10.05.2011.

"Pjesma o iskonu"

Ni bitka ni nebitka nije bilo tada,
ni zracnog prostora ni neba nad njim.
Sto se skrivalo?Gdje?
U cijem okrilju?
Sto bjese to beskrajno bezdno voda?

Ni besmrtnosti ni smrti nije bilo tada.
Ni traga nije bilo danu ni noci.
Po svom zakonu disalo Jedno,bez titranja vjetra,
a van tog nije bilo nicega drugog ni daljnjeg.

U pocetki bjese tama zavita u tamu
i u svemu je bio nespoznatljiv tok.
Zivotom mocno,uvito u prazninu,
jedno se porodi snagom zarke teznje.

Ljubavna ceznja obuze ga prvo,
a to je bio zametak prve misli.
Pronicuc srce mislju,mudraci su nasli tu vezu
sto bitak s nebitkom spaja.

Nit vodilju su tako napeli poprijeko.
Sta je tad bilo gore,a sta dolje?
Oploditelji su bili i snage bujanja.
Dolje je bio poriv,a gore obdarenje.

No,tko to sigurno zna,objaviti tko nam to moze?
Otkud su nastali oni,otkud je doslo stvorenje?
Bogovi su kasnije dosli,po stvaranju svijeta.
Pa tko onda da zna,iz cega je to poteklo?

Iz cega se je razvilo stvorenje,
je li to djelo Njegovo ili nije,
Onoga sto nad svemirom bdije u najvisem nebu?
On sam to zna,a mozda ne zna ni on.


Stariji postovi

<< 04/2021 >>
nedponutosricetpetsub
010203
04050607080910
11121314151617
18192021222324
252627282930


MOJI LINKOVI

MOJI FAVORITI

BROJAČ POSJETA
162932

Powered by Blogger.ba